What are you looking for?

Strah od…

Rekla je da želi da se oslobodi jednog straha, koji nosi dugi niz godina.
Radilo se o strahu da se vozi autobusom. Ne kolima, ne tramvajem, ne metroom, ne avionom, već samo autobusom. Bila je kod psihologa, bila je i na psihoterapiji, koristila neke tehnike za smirenje, kao i mnoge druge tehnike. Sve joj je to manje-više pomagalo, ali nakon izvesnog vremena se strah opet vraćao.
Nekako je bila naučila da živi sa tim strahom. S obzirom da živi u velikom gradu, uvek je birala druga prevozna sredstva, tramvaj, auto, a za dalja putovanja avion, voz.

Međutim, ćerka joj je već krenula u školu i kada je želela da se sa ćerkom prošeta, ćerka je uvek želela da idu do centra grada autobusom koji im staje ispred zgrade, a ne da idu desetak minuta pešice do tramvajske stanice.
Ona je nekoliko puta pristala, jer nije znala kako da objasni ćerki da je nju strah da se vozi autobusom. Ali imala je veoma neugodne situacije kada bi se vozila autobusom, na primer srce počne da joj brzo lupa, preznoji se, kao da gubi vazduh… pa na taj strah dođe i strah da se slučajno ne onesvesti, a sa detetom je… Čak je i ćerkica primetila da se sa njom nešto dešava i pitala ju je u autobusu da li joj je dobro.

Kada mi je sve to gore ispričala na prvoj sesiji, upitala sam je – Da li ste imali nekih neprijatnih doživljaja prilikom vožnje u autobusu ranije, dok ste bili mali? Rekla mi je da se seća jednog doživljaja, da je imala oko 7-8 godina, da je bila sa mamom u autobusu i da je autobus naglo zakočio i da je ona skliznula, skoro pala sa sedišta. Da je majka pridržala, ali da je ona tada mnogo plakala i da nisu mogli da je smire. Rekla mi je da ona misli da je to ključan događaj i da od tada potiče njen strah. Pričala mi je malo o tom događaju, kako joj je bilo nakon toga, kako se osećala…

Ja sam osetila da tamo ima naboja, da bi taj događaj trebao da se obradi, ali intuicija mi je ukazala da je uzrok njenog straha negde na drugom mestu.

Zatim sam je upitala – Da li znate kako je tekla trudnoća Vaše majke dok Vas je nosila?

Ona je bila sasvim zatečena tim pitanjem, malo je zastala i rekla – pa mislim da je tekla normalno, da nije imala nekih problema, barem iz toga što mi je ona pričala o periodu kada je bila trudna sa mnom.

(Za objašnjenje vama čitaocima ovog teksta: S obzirom da se već više od dve decenije bavim i Čitanjem iz Morfičkog Polja, na sesijama ponekad i spontano uđem u Polje i dobijem informaciju gde mogu da budu uzroci nekog problema. Tako da sam za nju dobila informaciju da uzrok najverovatnije leži u prenatalnom periodu.)

Pitala sam je da li je spremna da pogledamo taj period. Rekla je zbunjeno – da, ali kako.
Rekla sam joj da se opusti i da ću ja da je vodim kroz taj proces.

Ušavši u svoj prenatalni period, veoma je brzo došla do jednog događaja koji se desio njenoj majci dok je bila trudna sa njom. Setila se nekog velikog straha, uznemirenosti, gotovo očaja. Vodila sam je kroz taj deo polako i pažljivo. Nakon tog putovanja u prenatalni period rekla mi je da je to gotovo isti strah kao kod onog događaja u autobusu kada je imala 7-8 godina i da čak nije ni sigurna da li je ona zaista ušla u prenatalni period ili se zapravo vratila u taj drugi događaj iz njenog detinjstva.

Zato je odlučila da popriča sa mamom o tome.

Na drugoj sesiji je rekla da je jedva dočekala sesiju, da bi mi rekla šta je saznala od mame. Mama joj je potvrdila da kada je bila u sedmom mesecu trudnoće da je putovala autobusom neku kratku relaciju od oko pola sata. I da je autobus tada naglo zakočio i ona je odskočila napred i stomakom udarila u sedište ispred nje. Da je bila užasno uplašena i da se mnogo brinula da se nešto nije desilo sa bebom. Rekla joj je da je ona – tada beba, bila nakon tog događaja veoma nemirna u stomaku. Posle tog događaja mama nije mogla dobro do spava, gotovo do kraja trudnoće se budila sa strahom da li će beba biti dobro… Uz to, mama nije imala emotivnu podršku svojih bliskih osoba, ni od muža, ni od svekrve, ni od majke. Pričali su joj da preteruje, da bespotrebno paniči, svekrva joj je govorila – ja sam četiri rodila uz rad na njivi, a ti se tu prenemažeš i sa ovim prvim… Tako da je do kraja trudnoće mama bila veoma tužna i uplašena.

Posle ovoga, moja klijentkinja je rekla da joj je već lakše, jer je shvatila da to nije bio njen strah, već strah koji je još kao nerođena beba preuzela od svoje majke. I da je po prvi puta duboko u sebi osetila da je veliki deo straha nestao.

U narednim sesijama smo radili puno na mentalnom čišćenju, kao i na oslobađanju od potisnutih emocija. Radile smo po mojoj Holističkoj LENS metodi, u kojoj su zastupljene razne coaching tehnike, Integrativno Disanje, energetske tehnike, kao i rad sa telom.

Ta tema straha je otvorila i druge teme, njen odnos sa mužem, njen odnos sa majkom, njen posao… Shvatila je da su neke od tih tema bile mnogo dublje i veće od samog straha od autobusa. To ju je dosta dotaklo, otkrila je neke nezalečene emotivne rane, kojih nije ni bila svesna da ih ima. I pored tih bolnih trenutaka koji su se pojavljivali na putu ka sebi, išla je dalje.

Osećala se sve bolje i bolje, ne samo u vezi tog straha, već su počele da joj se pokreću na dobro i druge stvari u njenom privatnom i poslovnom životu.

I onda, kako je sama rekla, došlo je vreme za proveru. Želela je da vidi kako će se osećati kada uđe u autobus.

Evo njenih reči:

„Rešila sam da sama odem i provozam se autobusom. Želela sam da ništa ne ulepšavam ili popravljam, da pustim da vidim šta će da se dešava u meni i u mom telu.
Stajala sam na stanici i čekala da dođe gradski autobus. Osetila sam da nisam baš sasvim mirna, da mi srce na momente brže kuca. Bila sam nekako kao dva u jedno. Jedan deo mene je posmatrao onaj drugi deo mene.

Došao je autobus. Ušla sam. Sela sam. Počele su da mi se rađaju slike događaja koje smo radile na našim sesijama – javila mi se scena moje uplašene trudne mame u autobusu, pa scena mene, devojčice u autobusu kada je zakočio, pa scena kada se sa mužem vozim u autobusu i kako se čvrsto držim za njega… Ali to su bili kao neki fleševi u umu, moje telo je bilo mirno. To je bio kao neki film bez tona. Sećanja se nisu izbrisala, ali mi nisu pravila neku veliku neprijatnost, nije bilo straha. U stvari bila je jedna mala neprijatnost, osećala sam se malo čudno, kao da mi nešto nedostaje. Zar je moguće da sam imala osećaj da mi taj moj strah nedostaje?“

Upravo ta njena zadnja rečenica – Zar je moguće da sam imala osećaj da mi taj moj strah nedostaje – bila je vodilja za naš dalji rad. Ona je išla sve dalje i sve dublje u skrivene delove sebe. Shvatila je i za šta joj je taj strah „koristio“. Naravno sve je to bilo na podsvesnom nivou, koji je polako osvešćivala.

Radila je sa mnom redovno oko godinu dana, sa malim pauzama. Nakon toga je godinama dolazila povremeno, kako je govorila – evo da dođem na malo „podešavanja“. Najviše smo radile seanse Integrativnog Disanja, jer ju je to oslobađalo, čistila je emotivni tovar i povećavala svoju svesnost i prisutnost. Rekla mi je jednom – moja najveća otkrića su:
• Ne bih nikada sama došla do toga da strah protiv koga sam se godinama borila je bio ustvari poruka moje duše da se spojim sa sobom.
• Strah od autobusa je bio samo početak, otvorio mi je vrata da mnogo bolje upoznam sebe i da rešim mnogo dublje konflikte u sebi, za koje nisam ni znala da postoje, a koji su mi „krali“ moju snagu i energiju.
• Redovna emocionalna higijena uz Integrativno Disanje je bitna kao i redovna telesna higijena, možda još i bitnija. Pročišćava me, oslobađa me, donosi mi bezbrižnost i proširuje mi svesnost 🧡

Ukoliko želiš podršku na tvom putu razvoja, pogledaj ovde:

Online programi: https://lens.co.at/usluge/online-programi-i-seminari/

Edukacije: https://lens.co.at/usluge/edukacije/

Individualni rad: https://lens.co.at/usluge/individualan-rad/

Ne znam gde grešim i ne znam kako da izađem iz ovoga

Došla je vidno uzbuđena i rekla je:
„Ja ne znam šta mi se ovo dešava. Sve mi ide naopako u životu. Moj posao propada, u mojoj emotivnoj vezi sam nezadovoljna… Šta i da preduzmem, ništa ne funkcioniše. Imam i probleme sa spavanjem, a ranije ih nisam imala. Osećam stalni umor, a sve medicinske pretrage su u redu. Ne znam gde grešim i ne znam kako da izađem iz ovoga.“

To su bile reči jedne žene, koja je vredna, obrazovana i koja je bila očajna. Rekla je da je puno radila na sebi, prošla terapije i grupne programe, pogotovu je mnogo radila na odnosu sa mamom i tatom, da više nema nikakvih zadrški niti ljutnje prema njima. Da je razumela iz kog razloga su je stalno kritikovali i da je to razrešila.

U našem radu je došla do toga da nikako ne može da sebi da dozvolu da bude sretna. Jer uvek kada joj se nešto lepo dešavalo, odmah nakon toga joj se desi nešto iznenadno loše. Ili joj neki klijent ne plati, ili izgubi neki projekat, ili joj pukne emotivna veza.

Ubrzo smo došle do uzroka.

Duboko u njoj je bila skrivena krivica. Krivica koje nije bila svesna. Iako je imala osećaj da je razrešila svoj odnos sa roditeljima, ta mala devojčica u njoj se još uvek osećala krivom. A krivica traži kaznu. I podsvesno je uvek „tražila“ kaznu. Zato je ulazila u nefunkcionalne emotivne veze, „birala“ klijente koji obećavaju a ne plaćaju…

To je bio njen najveći uvid, da i pored razrešenih porodičnih odnosa, na nekom dubokom nivou rane nisu zarasle. Da telo još uvek pamti.

Kroz dalji rad uspela je da dotakne te ranjive delove sebe i da ih isceli.

I onda joj se desilo čudo, kako je sama rekla.

Imala je jedan davni sudski spor sa nekim klijentom koji joj nije bio platio za njene izvršene usluge. Ona više i nije imala nade da će to da se razreši, jer je dugo trajalo. I odjednom dobila je svoj novac – naplatu tog duga.

Emotivna veza u kojoj se već duže vremena nije osećala dobro, jer je njen partner imao nagle promene raspoloženja, uspela je da prekine. Osetila se jakom iznutra i više nije verovala njegovim obećanjima – da će on promeniti svoje ponašanje, da će raditi na sebi da se reši tih izliva besa. Dosta je bilo – rekla je sama sebi, a rekla je odlučno i njemu. Ovoga puta zaista odlučno. Jer je već mesecima pokušavala da prekine, ali mu se uvek vraćala. Sada je znala da se više neće vratiti u tu toksičnu vezu.

Bila je puna energije, san joj se popravio, nije više bilo ni traga od onog konstantnog umora.

Znala je da to nije kraj našeg rada, produžila je i dalje da radi na sebi, jer je želela da iznutra još više očvrsne, da se ne vrati u taj tamni ponor, i da sa još većom lakoćom ide kroz život.

Delim ovo sa vama, da bih vam praktično, preko primera iz prakse u radu sa jednom klijentkinjom objasnila da shvatite da često postoje dublji uzroci problema koje imate u životu, bilo na polju odnosa, posla, zdravlja… Postoji nešto što koliko i da radili na sebi ne možemo sami da vidimo i da razrešimo.

Ukoliko želiš podršku na tvom putu razvoja, pogledaj ovde:

Online programi: https://lens.co.at/usluge/online-programi-i-seminari/

Edukacije: https://lens.co.at/usluge/edukacije/

Individualni rad: https://lens.co.at/usluge/individualan-rad/

Prepoznavanje emocija – besplatni test

🧠💬 Koliko zapravo poznaješ svoje emocije?
Mnogi će reći: “Ma znam ja sebe!“,
ali istraživanja kažu — više od 60% ljudi ne može da konkretno kaže šta oseća.
Najčešći “emocionalni rečnik”?
• „Dobro sam.“
• „Loše sam.“
…i tu priča staje. 📉

A od onih ostalih 40% koji umeju da prepoznaju šta osećaju, manje od 10% zna da to na pravi način izgovori drugima.
(Znaš ono, kad ti je teško, a sve što kažeš je „Ma ništa, dobro sam“, dok iznutra goriš kao plin na šporetu. 🔥)
Istina je jednostavna: svesnost o sopstvenim emocijama i sposobnost da ih izraziš direktno utiče na sve — odnose, ljubav, posao, novac, lično ostvarenje.
Bez toga, život ti je kao vožnja bez volana: možda stigneš negde… ali pitanje je gde. 🚗💨

🎯 Zato je vreme da osvežiš svoj „emocionalni rečnik“.
Umesto „loše sam“, probaj „razočaran/a sam jer se trud nije isplatio“.
Umesto „dobro sam“, probaj „ponosan sam jer sam završio/la važan projekat“.
Jer kada sebi priznaš šta osećaš, otvaraš vrata pravim rešenjima — i ljudima koji te stvarno razumeju. 💡

Evo mini testa kombinovanog iz Toronto Alexithymia Scale i Emotion Differentiation Scale da proveriš koliko precizno prepoznaješ svoje emocije.
Treba ti olovka i papir za zapisivanje.

Test prepoznavanja sopstvenih emocija

Uputstvo: Za svaku tvrdnju oceni od 1 do 5:
1 = potpuno netačno
2 = uglavnom netačno
3 = niti tačno niti netačno
4 = uglavnom tačno
5 = potpuno tačno

Deo 1 — Svest o sopstvenim emocijama

1. Često ne znam koje tačno emocije osećam.
2. Teško mi je da opišem svoja osećanja drugima.
3. Kada sam uznemiren/a, ne znam da li je to ljutnja, tuga ili nešto drugo.
4. Retko razmišljam o svojim osećanjima.
5. Kada me nešto uznemiri, samo znam da se osećam „loše“, ali ne znam tačno zašto.

Deo 2 — Preciznost u razlikovanju emocija

6. Mogu da napravim razliku između sličnih osećanja (npr. frustracija i razočaranje).
7. Kada sam srećan/a, znam da li je to zadovoljstvo, ponos ili uzbuđenje.
8. U stresnim situacijama umem da prepoznam više emocija odjednom.
9. Mogu da imenujem emocije koje se menjaju tokom dana.
10. Kada pričam o svom raspoloženju, koristim mnogo različitih reči, ne samo „dobro“ i „loše“.

Bodovanje

Deo 1: Saberi bodove od tvrdnji 1–5.
• 5–10 = visoka emocionalna svesnost
• 11–17 = umerene poteškoće
• 18–25 = izražene poteškoće u prepoznavanju sopstvenih emocija
Deo 2: Saberi bodove od tvrdnji 6–10.
• 5–10 = niska emocionalna granularnost (koristiš malo različitih reči za emocije)
• 11–17 = umerena granularnost
• 18–25 = visoka granularnost (precizno imenuješ osećanja)

Ne gledaj na ove bodove kao na školske ocene – ovo nije “Evo opet nešto ne znaš, biće manja ocena”. 😅
Dobra vest je da možeš da naučiš kako da povećaš svoju emocionalnu svesnost. I veruj mi, to nije samo “fensi” pojam – kada je razviješ, otvaraš vrata sreći, blagostanju i svemu što želiš u životu. 🚪✨

To možeš postići kroz individualni ili grupni rad sa mnom. Više informacija ovde:

Online programi: https://lens.co.at/usluge/online-programi-i-seminari/

Edukacije: https://lens.co.at/usluge/edukacije/

Individualni rad: https://lens.co.at/usluge/individualan-rad/

Ricinusovo ulje u pupak – ajurvedski hit ili još jedan Insta trend?

Poslednjih godina, stavljanje ricinusovog ulja u pupak postalo je viralni trend.

Mnogi tvrde da pomaže kod:

✅ poboljšanja probave

✅ smanjenja nadutosti

✅ detoksikacije

✅ ublažavanja menstrualnih bolova

✅ otpuštanja “zgrčene” energije i napetosti

✅ umirenja nervnog sistema

✅ lakšeg izražavanja potisnutih emocija

Što bi se ukratko reklo: Staviš par kapi u pupak… i odjednom ti je stomak mirniji, glava bistrija, a emocije – krenu same da izlaze.

Zvuči kao magija?

U ajurvedi se ovo koristi već hiljadama godina.

Ali… stavljanje ulja u pupak je samo jedan deo celog tretmana. Pre toga i posle toga ima još radnji koje daju smisao i dubinu.

Na zapadu, naravno, mi volimo da “preskočimo” sve pripreme i uzmemo samo ono što je najegzotičnije i najfotogeničnije.
Kao da pročitaš samo naslov knjige i misliš da znaš radnju.

Stavljanje ulja u pupak bez pripreme je…

💬 Kao da na prvom sastanku odeš s novim dasom u krevet.
Možda i bude lepo, ali ostane na nivou površnog – nema dubine, nema prave povezanosti. (Bez moralisanja, ovde pričamo o unutrašnjem osećaju.)

U ajurvedskoj tradiciji, pupak (nabhi) je energetsko središte povezano sa solar plexus čakrom (Manipura) – zaduženom za volju, samopouzdanje i “probavljanje” životnih iskustava.
Kažu čak da je pupak portal duše.

A ti… pa nećeš valjda kroz portal da uletiš bahato, bez kucanja? 🚪✨

Možda sada očekuješ da ti ovde opišem taj magični tretman, sa svim tim pre – i posle radnjama, da ga konačno imaš u kompletu. I ako si od onih radoznalih da ga odmah primeniš na sebi.

Ali ovde se ne radi o pripremama tipa – prvi, drugi, treći korak, uradi ovo ili ono. Takve opise možeš naći na mrežama… Magičnost ovog tretmana je kada se u njega ugradi određeno iskustvo. A to iskustvo – mora da se iskusi, kroz proces, kroz doživljaj, tako se i uči, a ne iz knjige, nekog teksta ili posta.

Nauči ovaj tretman kako treba, ne zbrda-zdola.

I nauči još mnogo toga, magičnog, isceljujućeg, transformirajućeg.

Spoji mudrost starih učenja sa modernim isceljujućim tehnikama, energiju i coaching, telo i dušu, duhovnost i nauku, i to sve praktično, jednostavno i efikasno – kroz rad sa mnom, individualni ili grupni. Više informacija ovde:

Online programi: https://lens.co.at/usluge/online-programi-i-seminari/

Edukacije: https://lens.co.at/usluge/edukacije/

Individualni rad: https://lens.co.at/usluge/individualan-rad/

BESPLATNI TEST – UPOZNAJ SEBE

KADA MI JE LEPO - KAO DA NIJE STVARNO

Postoje ljudi, kojima kada im ide lepo u životu se osećaju nelagodno. Imaju osećaj praznine, osećaj kao da im nešto nedostaje.
S tim u vezi postoje izrazi:
Zavisnik od bola i
Zavisnik od drame
Evo objašnjenja:

📍 1. Zavisnik od bola („pain addict“)
Ovaj izraz opisuje osobu koja je nesvesno navikla na emocionalnu ili fizičku patnju — do te mere da joj bol postaje “poznat teren”, a sve što je mirno ili stabilno deluje čudno, pa čak i opasno.

📌 Ključni znaci:
• Privlače je ljudi ili situacije koje donose emocionalni haos
• Oseća se nelagodno kada stvari idu dobro (jer je to “nepoznato”)
• Često sabotira pozitivne promene
• Ima uverenje da “ne zaslužuje” bolje

🧠 Psihološki koren:
• Odrastanje u haotičnom ili zlostavljajućem okruženju
• Trauma normalizuje bol kao osnovno emotivno stanje
• Mozak se hemijski “navikne” na kortizol i adrenalin (hormone stresa), pa postane zavistan od tog unutrašnjeg „koktela”
Bitno: Ne radi se o tome da osoba želi bol — već da ga podsvest prepoznaje kao “poznatog”, a poznato je često i „sigurno“, čak i kad boli.

📍 2. Zavisnik od drame („drama addict“)
Ovaj izraz se koristi za ljude koji stalno stvaraju ili se upetljavaju u konfliktne, turbulentne situacije — često bez jasne namere. Oni ne znaju kako da funkcionišu u miru, jer su naučeni da je drama jedini način da se osete „živo“, primećeno ili relevantno.

📌 Tipično ponašanje:
• Neprestano ulaze u konflikte, nesporazume, afere, krize
• Preuveličavaju događaje ili osećanja
• Osećaju se „prazno“ ako je sve mirno (pa podižu tenziju da bi nešto osećali)
• Često privlače ili stvaraju haotične odnose

🧠 Psihološki koren:
• Trauma iz detinjstva u kojoj su pažnju dobijali samo kad se „nešto desi“
• Neznanje kako da komuniciraju mirno — drama je postala glavni “jezik”
• Disregulisani nervni sistem – nije naviknut na spokoj, pa ga doživljava kao pretnju

⚠️ Važna napomena
Iako ovi izrazi koriste reč “zavisnik”, ne treba ih mešati sa zavisnošću u kliničkom smislu (kao kod droga ili alkohola). Radi se više o emocionalnim i neurohemijskim navikama koje se mogu promeniti uz svesnost i rad na sebi.

Ovaj fenomen je razrađen i u različitim psihološkim okvirima.
Evo nekoliko ključnih pojmova i objašnjenja:

📌 1. Homeostaza traume
Ljudi koji su dugo živeli u stresu, traumi ili haosu, razviju psihološku homeostazu – stanje “normalnosti” koje podrazumeva visok nivo stresa, nepredvidivosti ili čak patnje. Kada život postane mirniji, sigurniji ili srećniji, njihov unutrašnji sistem to doživljava kao nepoznato ili opasno, jer nije u skladu s onim na šta su navikli.
Primer: Osoba koja je odrasla u nasilnom domu može nesvesno osećati nelagodnost kada je u zdravoj vezi – čak može sabotirati tu vezu jer joj je “previše mirno”.

📌 2. Kompleksna trauma (C-PTSD)
Za razliku od klasičnog PTSD-a koji nastaje nakon jednog traumatičnog događaja, kompleksna trauma nastaje usled dugotrajne izloženosti traumi (npr. zlostavljanje u detinjstvu, rat, zanemarivanje). Osobe sa C-PTSD-om često razviju hipervigilantnost, osećaj stalne opasnosti, poteškoće sa poverenjem i identitetom.
Kada im život postane stabilan, može se javiti:
• osećaj krivice što uživaju,
• nepoverenje prema dobrom ishodu,
• unutrašnji nemir jer “nešto mora da pođe po zlu”.

📌 3. Sabotaža sopstvene sreće (Self-sabotage)
Ljudi sa traumatskim iskustvima ponekad nesvesno sabotiraju vlastiti napredak jer im sreća deluje nestvarno, neprirodno ili čak zastrašujuće. Ovo može uključivati:
• prekid zdravih odnosa,
• izbegavanje prilika za uspeh,
• prekomernu samokritiku.

📌 4. Naučena bespomoćnost (Learned helplessness)
Ako je osoba tokom dugog perioda naučila da nema kontrolu nad negativnim iskustvima, može razviti uverenje da nema smisla ni pokušavati nešto bolje. Kada se stvari zaista poprave, može imati teškoće da to prihvati – kao da ne zna kako da bude “funkcionalna” u pozitivnom okruženju.

📌 5. “Trauma bonding” i emocionalna disregulacija
Neki ljudi se osećaju emotivno “živima” samo u haosu, pa im mir deluje dosadno ili prazno. Ovo se dešava kada je trauma postala osnovni emocionalni jezik osobe. To može voditi ka:
• vraćanju u destruktivne odnose (trauma bonding),
• traženju drame jer “nešto nije u redu kad je sve u redu”.

💬 Zaključak:
Kod ovih ljudi nije u pitanju lenjost, nezahvalnost ili “loš karakter”, već naučen odgovor na svet koji je dugo bio opasan.

Bitno je znati da „zavisnik od bola“ i „zavisnik od drame“ nisu zvanične dijagnoze u kliničkoj psihologiji, ali se vrlo često koriste u popularnoj i terapeutskoj literaturi kako bi opisali određene obrasce ponašanja koji se ponavljaju kod ljudi koji su proživeli traume, nestabilno detinjstvo, ili emocionalno haotične odnose.

Popuni ovaj test i saznaj da li si možda „zavisnik od bola ili drame“:

TEST: DA LI POKAZUJEM ZNAKE ZAVISNOSTI OD BOLA ILI DRAME

Uputstvo: Odgovori na svako pitanje sa:
• A – Potpuno se slažem
• B – Delimično se slažem
• C – Ne slažem se

🔹 Odnosi i emocije
• U stabilnim i mirnim odnosima često mi postane dosadno.
• Privlače me ljudi koji su emotivno nedostupni, komplikovani ili „problematični“.
• Kada je sve u redu, često čekam da se nešto loše desi.
• Ponekad izazivam rasprave i konflikte, čak i bez jakog razloga.
• Osećam se življe u haotičnim ili napetim situacijama.

🔹 Ponašanje i navike
• Iako mi nešto šteti (npr. odnos, navika), teško mi je da se odvojim jer mi je poznato.
• Često preterujem u emocijama – sve je ili drama ili ravnodušnost.
• Kad postignem neki uspeh ili mi krene dobro, imam osećaj da to nije “stvarno” ili da ga ne zaslužujem.
• Sklon/a sam da sabotiram sebe kad mi ide lepo.
• Osećam se neprijatno kad neko bude previše dobar prema meni.

🔹 Unutrašnji narativ
• Verujem, duboko u sebi, da je bol neizbežan deo ljubavi ili života.
• Teško mi je da se opustim – kao da mi stalno nešto preti.
• Kad se ništa dramatično ne dešava, osećam prazninu.
• Ne verujem ljudima koji izgledaju emocionalno stabilno i smireno.
• Teško mi je da prihvatim afirmacije ili pozitivne izjave o sebi – zvuče mi lažno.

✅ REZULTATI:
🔸 Broj A odgovora:
• 12–15 A-ova:
Vrlo verovatno pokazuješ jake obrasce zavisnosti od bola ili drame. To ne znači da „voliš da patiš“, već da ti je emocionalni sistem naviknut da prepoznaje bol kao poznato i „normalno“. Vreme je da naučiš kako da prepoznaš i zadržiš mir – to je veština, ne dar.
• 8–11 A-ova:
Imaš značajne elemente ovih obrazaca. Verovatno prepoznaješ unutrašnju borbu kad stvari krenu dobro. Nisi sam/a u tome, ali je važno da obratiš pažnju kada i zašto sabotiraš mir ili zdrav odnos.
• 4–7 A-ova:
Pokazuješ povremene obrasce koji mogu voditi ka zavisnosti od bola ili drame, ali još uvek postoji jaka sposobnost za regulaciju i zdrav izbor. Možda si odrastao/la u haotičnom okruženju, ali sada imaš svest da biraš drugačije.
• 0–3 A-ova:
Nemaš izražene znakove emocionalne zavisnosti od bola ili drame. Verovatno umeš da razlikuješ mir od dosade, i umeš da prepoznaš stabilnost kao vrednost, a ne kao opasnost.

 

🧠 Ako si imao/la mnogo A i B odgovora:
• To nije poraz – to je pokazatelj tvoje ranije adaptacije na bol, a sada imaš šansu da tu šemu zameniš novim obrascem.
💡 Kako se izlazi iz tog kruga?

To možeš postići kroz rad sa mnom, individualni ili grupni. Više informacija ovde:

Online programi: https://lens.co.at/usluge/online-programi-i-seminari/

Edukacije: https://lens.co.at/usluge/edukacije/

Individualni rad: https://lens.co.at/usluge/individualan-rad/